Nije poznato kada je odigrana prva partija pokera, ali do danas su sačuvani podaci o povijesti popularne kartaške igre koja se igra od pamtivijeka.
Kartaške su se boje dugo poistovjećivale s društvenim staležima: pik je označavao plemenite ljude, tambure – trgovce, herc – svećenike, a tref – pučane.
Poker koji se igrao prije više od tisuću godina bitno se razlikovao od interpretacije na koju smo danas navikli.
Ova zabava potječe iz 10. stoljeća u Kineskom Carstvu. Omiljena zabava cara Mu Zenga bila je igranje papirnatih domina. Dvorjani su se kladili na razne scenarije, što je dodatno iritiralo cara, izazivajući mahnito uzbuđenje. U povijesti starog Egipta 12.-13. stoljeća spominju se i kartaške igre.
Tada je takva metoda zabave kao karte upoznala povjesničare u Perziji u 15. stoljeću. Usput, danas popularni “joker” izmislili su Perzijanci. Kartanjem su se zabavljali i plemići i obični ljudi. U špilu aristokrata bilo je 96 koštanih ili drvenih karata, a jeftinija opcija bila je špil od 25 papirnatih slika raspoređenih na 5 špilova.
Uz svilu i začine, iz Perzije je u zemlje Europe stigla i kocka. Ovaj način slobodnog vremena brzo je stekao popularnost u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj. Pravila su bila apsolutno raznolika, ali uvijek je pobjeđivao onaj tko skupi najjaču kombinaciju. Karte su bile čvrsto usađene u umove europskog čovjeka – ljudi su bankrotirali i obogatili se, zadužili se i obogatili se.
Prvu poznatu “knjigu o kockanju” napisao je španjolski matematičar Gerolamo Cardano. Njegov rad opisuje strategiju popularne igre.
Koncept blefiranja postao je sve popularniji. Trebalo je imati izvrsnu glumu i željeznu suzdržanost da bi se to moglo primijeniti. Postoji čak i legenda o izvjesnoj Adele, koja je naučila blefirati toliko profesionalno da je pobjeđivala i najpoznatije poker majstore. Cilj joj je bio osloboditi sina koji je bio u zatvoru zbog brojnih kockarskih dugova. Međutim, čak i kada je pušten, žena nije napustila svoju strast do starosti.
Iz Europe se igra proširila na sjevernoamerički kontinent, prvo u Kanadu, a potom i u Ameriku. Tamo je, u New Orleansu, poker dobio svoju modernu interpretaciju, postavši nacionalno blago.
Ime i pojam “poker” također je izmislio američki varalica Jonathan Harrington Green, poznatiji pod nadimkom “Captain Green, Fortune’s Favorite”. Jednom je uspio razbiti banku u iznosu od 23.000 € – veliki iznos za 19. stoljeće.
Na kraju igračke karijere Green je objavio knjigu “Exposing the Tricks of Cheats” u kojoj je otkrio mnoge tajne svojih pobjeda.
Slava kockanja proširila se cijelim svijetom. Kockarnice su se otvarale u velikim gradovima, pravila su se stalno mijenjala, pojavile su se razne vrste igara – neke su i dalje na vrhuncu popularnosti. Među njima je i Texas Hold’em.
U kasnim šezdesetima, prvi veliki poker događaj održan je u Texasu, što je označilo početak Svjetskog prvenstva u pokeru. Titula pobjednika pripala je Crandellu Addingtonu, koji i danas drži svjetski rekord po broju pobjeda. A prvi službeni poker turnir održan je dvije godine kasnije u kasinu Benin Horseshoe u Las Vegasu.
Danas se najuspješnijim i iskusnijim igračima mogu smatrati Johnny Moss, Stu Unger, Doyle Brunson. Postali su legende u poker industriji.